Novi vicevi svakih sat vremena
Kolekcija viceva - Opustite se malo Äitajući viceve - novi vicevi svakih sat vremena. Vredi se vratit na ovu stranicu. Zahvaljujemo se vicevi.cu.rs sajtu na saradnji i omogućavanju postavljanja viceva u naÅ¡ sajt.
Novi vicevi svakih sat vremena - vredi se vratiti:
Hvali se devedesetogodiÅ¡nji deda svom doktoru kako mu je žena koja je 65 godina mlaÄ‘a od njega ostala trudna i da će ubrzo postati otac. Doktor potapÅ¡a starog dedu po ramenu pa reÄe:
• Da ja tebi, deda, ispriÄam jednu malu priÄu. Bio jedan lovac i jedno jutro ode on u lov na medvede. Kad je naleteo na velikog medveda on potegne za puÅ¡kom i tad primeti da je umesto puÅ¡ke poneo kiÅ¡obran ali on svejedno uperi kiÅ¡obran u medveda i na njegovo Äudo kiÅ¡obran opali i ostade medved na mestu mrtav...
• To je nemoguće! - prekide ga deda - mora da je tu bio još neko. Sigurno je neko opalio iza njegovih leđa a da on nije ni znao!
• Upravo tako, deda - reÄe doktor - upravo tako!
Ide pas ulicom i naiÄ‘e na banderu. PopiÅ¡a se na nju i reÄe:
• Uh, da nije bilo ove bandere, upiš'o bih se!
ReÅ¡ava pandur ukrÅ¡tene reÄi i tamo piÅ¡e "VIDI SLIKU". A pandur upiÅ¡e: "VIDIM".
Vratio se Mujo iz NemaÄke i doneo mobilni telefon. Pita ga Fata Å¡ta mu je to. Kaže on:
• Nemaš ti pojma, to tamo svi furaju. Nego nalij ti meni tople vode u kadu, da se okupam.
Legne on u kadu i uzeo mobilni (vodootporni) pa nazove Fatu:
• Halo! Dođi, operi mi leđa.
• Ma ne mogu sad, doÅ¡ao mi onaj konj iz NemaÄke...
• Bolan Mujo, ja sinoć izašla sa intelektualcem - kaže Fata Muji.
• Šta ti je to?
• Pa jedan intelektualac.
• Pa kako je bilo?
• Pa prvo me vodio na veÄeru... Pa u bioskop... Pa onda u Å¡etnju... Pa onda kući kod njega... Pa onda intelektualni razgovor... Pa onda izvadi svoj penis...
• Šta ti je bre to "penis"?
• Ma to imaju ti intelektualci, liÄi na kurac, al' malecko!
Dve gospoÄ‘e u najboljim godinama, reÅ¡e da se malo provedu same, da ne Äekaju da ih muževi izvode, nego da sebe izvedu na veÄeru i provod. PoÅ¡to su dobro veÄerale, dosta podnapite, gospoÄ‘e su krenule kućama. Na putu im se pripiÅ¡ki i da ne bi u mraku svetlucale svojim belim guzama, one reÅ¡e da uÄ‘u u obližnje groblje pored kojeg ih je put vodio i da tu izvrÅ¡e svoje prirodne obaveze. Kako nije bilo toalet papira, jedna od dama je nakon zavrÅ¡enog posla skinula svoje gaćice, obrisala se njima i bacila ih. Druga je, meÄ‘utim, imala vrlo lepe i skupe tanga gaćice i bilo joj žao da ih tako iskoristi i baci. Zato skine gaćice i stavi u taÅ¡nu, a posle obavljene nužde otkine parÄe trake sa obližnjeg venca i obriÅ¡e se. Sutradan, dva muža se požale jedan drugom.
• Zamisli, moja žena je doÅ¡la sinoć kući pijana i bez gaćica - reÄe prvi.
• More, to nije ništa - odgovori drugi. - Moja se takođe vratila pijana kući, bez gaćica, a iz dupeta joj je virila traka sa natpisom: "... nikada te nećemo zaboraviti, Pera, Mile i fudbalski klub Sloga"!
Prvi Å¡kolski dan u jednoj ameriÄkoj srednjoj Å¡koli. UÄiteljica predstavlja novog uÄenika Sakira Suzukija iz Japana. PoÄinje Äas i nastavnica ispituje:
• Sada ćemo videti koliko poznajete americku istoriju. Ko je rekao: "Sloboda ili smrt"?
Odjednom tišina i samo Suzuki digne ruku:
• Patrik Henri, 1775. godine u Filadelfiji!
• Vrlo dobro, Suzuki. A ko je rekao: "Država je narod i kao takva ne sme nikada umreti"?
Suzuki ustane:
• Abraham Linkoln, 1863. godine u Vašingtonu!
Nastavnica strogo pogleda uÄenike pa reÄe:
• Sram vas bilo. Suzuki je Japanac a poznaje ameriÄku istoriju bolje od Vas!
Tihi glas iz kraja uÄionice:
• Jebite se, posrani Japanci!
• Ko je to rekao? - vikne nastavnica. Suzuki digne ruku i reÄe:
• General MekArtur, 1942. godine u Gvadalkanalu, i Li Jakoca 1982. godine na skupštini akcionara "Krajslera" u Detroitu.
Razred je u tiÅ¡ini, samo se iz pozadine zaÄuje:
• Puši kurac!
Nastavnica sva van sebe:
• Sad je kraj. Ko je to bio?
Suzuki:
• Bil Klinton Moniki Levinski, Ovalna soba, 1997. godine u Vašingtonu.
Drugi uÄenik se prodere:
• Suzuki je sranje!
Suzuki:
• Valentino Rosi u Rio de Žaneiru na Motor Grand Prixu Brazila 2002. godine!
Razred pada u histeriju, nastavnica u nesvest a na vrata ulazi direktor škole:
• U piÄku materinu, joÅ¡ nikad nisam video takav haos!
Suzuki:
• TroÄlano PredsedniÅ¡tvo BiH, prilikom predstavljanja državnog proraÄuna, Sarajevo, 2003. godine
TakmiÄili se Francuz, Nemac i Srbin ko može viÅ¡e da ponese lubenica.
• Ja mogu dve: jednu u levoj ruci i jednu u desnoj ruci - kaže Francuz.
• Ja mogu tri: jednu u levoj, jednu u desnoj i jednu nabijem na kurac! - kaže Nemac.
• A jes', jes', tako je - opet će Francuz.
• Ja mogu pet! - kaže Srbin.
• PET!? - zaÄudiÅ¡e se Francuz i Nemac.
• Jednu pod levu, jednu po desnu ruku... i nabijem Nemca na kurac.
Kaže uÄiteljica Ä‘acima:
• Ko od vas za sebe smatra da je glup, neka ustane.
Svi sede, niko ne ustaje. Posle dužeg vremena, ustaje Perica. UÄiteljica sva zapanjena, ne može da veruje da on za sebe smatra da je glup, pa ga upita:
• Štaaaa!? Ti sebe smatraš glupim???
A Perica odgovori:
• Ma ne, nego mi bilo žao da sami stojite!
Čovek se našao pred sudom optužen za ubistvo s predumišljajem. Pita ga sudija:
• Ovde se radi o krvavom ubistvu. Kako se branite?
Optuženi:
• Bila je toliko glupa da sam je morao ubiti.
Sudija:
• To ne smatram olakšavajućom okolnošću.
Optuženi:
• Pa, dobro, cenjeni sude... da ispriÄam kako je bilo. Živeli smo u jednoj zgradi. Iznad nas je živela porodica s dvoje dece. Bilo je stvarno žalosno, deca su bila jako niska rastom. Sin od 12 godina je bio visok svega 80 cm, a onaj stariji, od 19 godina, svega 85 cm. Jednog dana, u razgovoru sa svojom ženom, kažem da je to stvarno tužno i da mi ih je žao.
• Da, reÄe zena....to su Pirineji.
• Mislila si Pigmeji?
• Ne, Pigmeji su ono Å¡to nam se nalazi pod kožom i zbog Äega pocrnimo.
• To je pigment.
• Ne... Pigment je bilo ono na Äemu su stari Grci pisali.
• Pobogu, ženo, to je bio pergament.
• Ne, pergament je kad neko proÄita ili prikaže samo jedan deo nekog dela.
• PoÅ¡tovani sude, verovatno pretpostavljate da viÅ¡e nisam imao volje da joj objasnim da se radi o fragmentu. Seo sam na trosed i Äitao novine. Ubrzo doÄ‘e žena s knjigom u ruci, legne pored mene, otvori knjigu i poÄne Äitati deo nekog teksta:
• DuÅ¡o, gledaj: SunÄana terasa od ruÄne torbe je bila uÄiteljica makroa 15.
Uzeo sam knjigu, pogledao i rekao joj:
• Draga, ovo je knjiga na francuskom jeziku i tu pise: »La Marquise de Pompadour est la Maitresse de Luuis XV«, a to znaÄi da je Markiza de Pompadur bila ljubavnica Luja XV.
• Ne, reÄe ona - La Marquise je sunÄana terasa, Pompadour je ruÄna torba, la Maitresse je uÄiteljica, a Louis XV je 15. makro. Ja to sigurno dobro znam. Nisam ja džabe imala ekstra Äasove iz francuskog jezika i vežbe sa svojim legionarom.
• Mislila si na lektora?
• Ne, lektor je jedan grÄki heroj.
• To je bio Hektor i bio je Trojanac.
• Ne, hektor je mera za površinu.
• Mera za površinu je hektar.
• Ne, hektar je božansko piće.
• Ženo, nektar je bozansko piće.
• Nije, to je reka u NemaÄkoj.
• Reka u južnoj NemaÄkoj zove se Nekar.
• Ne znaš ti to, još kao mala sam pevala s drugaricom duo o reci Nektar.
• U duetu, tako si valjda htela reći.
• Ne, duet je kad igraju Sarajevo i moj Željo.
• PoÅ¡tovani sude, tada sam uzeo Äekić i opalio je po glavi. KonaÄno je zaćutala.
Sudija:
• Optuženi se oslobađa....Ja bih joj presudio još kod Hektora.
Novi vicevi svakih sat vremena - Vicevi za Vaš sajt.


